Felida

06.02.2006., ponedjeljak

...na današnji dan, daleke 1997. slomio mi je srce jedan...jedan.
I tko bi rekao, jedva ga se sjetim...a daleke 1997. mi se činilo da ću bar do 2027. tugovati....
Dakle, vrijeme liječi sve rane. Malo je sporo, ali šta sad...nećemo bezveze grintat... :D
- 18:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #

21.01.2006., subota

O potpeticama...odnosno petama, da skratim :)



Otkad znam za sebe...razvlačila sam bakine sandale po stanu...a baka je imala puno sandala i sestru u Parizu...puno lijepih sandala, sa vrtoglavo visokim potpeticama. Ili pounog potplata, poput ovih što se sad, kao nose. Nimalo elegantnih.

Mama nije imala sandala sa petom. Poneke cipele, možda...mama je šepala, šepa i danas. Ali, imala je prekrasne crvene nanule...njih se sjećam...znate što su nanule, valjda? Ma, znate...

I nije mi dala da klepećem okolo u njima... :)

Bila sam bakina maza, pa sam njene sandale mogla razvlačiti do mile volje...i kombinirati sa haljinama...a imala je i krasnih haljina..opet zahvaljujući sestri u Parizu...

Tamo negdje, u trinaestoj sam napokon dočekala da mi noga naraste do tog čarobnog 36...a onda je počelo i mučenje. Čisti mazohizam. Zaključavanje u sobu, muzika, neka sa sporijim ritmom, obuvanje sandala i nabadanje po sobi...potajno...da mama i tata ne saznaju...bakinih sandala...bol u tabanima, žuljevi od remenčića...grčevi u listovima tokom noći i ogledalo nasred sobe.

Sa 16 sam postala dovoljno svojeglava i inatljiva pa sam potpetice počela nositi i u javnosti. I kupovati čizme, cipele, sandale...sa petom.

I danas ih obožavam. Nemam cipela sa petom manjom od 6 cm, osim marti i tenisica, koje nosim gotovo nikad. Što tanja, to bolje. Što viša, to veći izazov. Nije mi problem izdržati cijelu noć, nije mi problem voziti, ni trčati, čak ni u sandalama. Ma, da i je problem, ne bi me spriječilo...volim biti žena. I sreća da nisam muško, vjerovatno bih bila poprilično kinky... :D
- 20:50 - Komentari (6) - Isprintaj - #

17.01.2006., utorak

...

Sjedimo mi u kvartovskoj birtiji i pijuckamo kuhano vino...i kaže ona:
«Znaš, prvih par dana te nikako nisam mogla smislit»
«Znam»
«Pa šta se tako jako vidjelo? A ja sam se full trudila da se ne vidi»
«Je, vidjelo se, ali ionako sam znala da ti se neću svidjeti na prvu, nikad se nikom ne svidim»
«Kako, nikad nikom?»
«Lijepo. Ostavljam očajan prvi dojam. Ne znam zašto, to je tako,nema spasa. Više me ne dira»
«I šta, NIKOM se ne svidiš?»
«Ne, nikom.l kasnije mi svi priznaju jer ih full muči i kopa. Nekima sam bila umišljena, nekima dosadna, nekima naporna ili bezveze. Svašta sam dosad čula.»
«I šta, mislim, mi smo morale imat neki odnos jer smo radile skupa, pa ono, skužila sam da nisi tako loša:D Kako onda s drugima?»
«Pa, s nekima svakako, s nekima nikako. Većina me trpi jer mora, pa im se na kraju svidim :D»

Kao što rekoh, više se fakat ne trudim. Znam da pod stresom ostavljam loš dojam, a upoznavanja su mi pregolem stres. Ako pokušam biti što nisam samo još gori dojam ostavim. I sad mi je već sasvim svejedno. Jer, trudila se ili ne, ishod je isti. Valjalo bi manje se bojati ljudi, pa bi bilo lakše. I ne odgovarati baš na svako pitanje. I postavljati pitanja sugovornicima, i svašta nešto. Možda znati pričati viceve :D
Ma, ne vidim zašto. Zašto bih se trebala svima svidjeti? Zašto bih se trebala ikome svidjeti? Zašto da se mijenjam?
Nađi ono lijepo, skriveno u meni i voli me takvu kakva jesam. Davno je to jedna Ivana napisala.
Nađi ono lijepo...što bih se samo ja trudila? :D
- 02:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #

16.01.2006., ponedjeljak

? :D

A da nešto i ovdje napišem, reda radi? :)
- 01:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.11.2005., srijeda

Trenutno na: Nemezis, ali biti će i ovdje nešto...jednom... :)
- 12:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>